Idem školskim hodnikom. Laganim korakom se približavam učionici. Ulazim. Sve oko mene je poznato: klupe, zidovi, tabla... lica. A da li sam ja njima poznata? Do juče stidljiva devojčica iz treće klupe, često glave zabijene u knjigu. A danas? Odlučila je da deo onoga što se nalazi u njenoj pametnoj glavici i podeli sa svetom. Piše blog. Ona je sada blogerka, rekla je drugarima za to. Saznali su, i od danas više svoje tajne misli neće moći da piskara u sopstvenu internet stranicu. Bar ne dok bura oko njenog bloga ne prođe. Danas znaju - ismevaju je, podržavaju, gledaju je kao ludu... Sutra zaborave na sitnicu da se neko iz njihovog okruženja bavi malo drugačijim hobijem od njih, i sve se vrati u normalu.
Reći drugima za blog ili ne? Pišemo svoje blogove iz hobija, ljubavi prema pisanjem, željom da sa svetom delimo svoja iskustva i mišljenja... Nije mali korak odlučiti se na to da se nekome poverimo i otkrijemo za postojanje internet stranice koju mi sami uređujemo, ispunjujući je fotografijama i tekstom koji smo sami osmislili.
Kao i sve u životu, i kazivanje osobama za blog ima svoje mane i prednodti, a mišljenja su podeljena.
Ako se odlučite na to da kažete društvu za blog, budite spremni na osuđivanja, ali naravno i na podršku. Ljudi su drugačiji. Neki prosto ne razumeju. Osuđivaće vaš rad i pre nego što ga pogledaju, samo zato što se uplaše svakoga ko je iole drugačiji od njih, ko se bavi nekim nesvakidašnjim hobijima, ko razmišlja drugačije i mašta...
Sa druge strane, pravi prijatelji će stati na vašu stranu. Podržaće vas, iskreno posavetovati i reći šta zaista misli. Ako je potrebno, čuvaće vašu tajnu ako to želite.
Ako nikome ne kažete za svoj blog, ne verujem da ćete se radovati svom uapehu kao da ste nekom rekli. Koliko god mi svi imali svoje drage čitaoce, koji nas podržavaju i bodre, zaista je jako lepo i važno da se nekome pohvalimo i sa nekim podelimo svoju radost. Priznaćete, kada vam se nešto lepo dogodi, jel da da je uvek još lepše ako se nekome ispriča?
Još jedna stvar, ako kažemo prijateljima za blog, pretpostavlja se sa će oni iščitati svaki naš objavljeni post. Samim tim, na blogu se ne mogu naći naše tajne, koje ne bismo podelili ni sa kim koga lično poznajemo. U redu je da najbolji prijatelji znaju naše tajne, ali je isto tako i u redu da neke sačuvamo samo za sebe.
. . .
Uh, sada sam zbunjena. Svaka od dve moguće opcije za sobom vuče dobre i loše strane. Za koju god da se odlučimo opciju, moramo biti spremni na prednosti, ali i 'rizike' koje ta odluka donosi.
Za moj blog zna moja najbolja drugarica i porodica. Niko više. Moja najbolja drugarica čita svaki moj post i uvek me podržava. Zahvalna sam joj na tome od srca i nimalo se ne kajem što sam joj rekla za svoj blog. ♡
Uskoro idem na ekskurziju i planirala sam da tamo saopštim još par dobrih drugarica da imam blog, ali sam ipak u dilemi.
Mislim da je za sada najbolje da ostane na tome da od društva zna samo moja najbolja drugarica. : )
Mislite li da je bolje reći drugima za blog ili ćutati?
Ko sve zna za vaš blog?
Ako se odlučite na to da kažete društvu za blog, budite spremni na osuđivanja, ali naravno i na podršku. Ljudi su drugačiji. Neki prosto ne razumeju. Osuđivaće vaš rad i pre nego što ga pogledaju, samo zato što se uplaše svakoga ko je iole drugačiji od njih, ko se bavi nekim nesvakidašnjim hobijima, ko razmišlja drugačije i mašta...
Sa druge strane, pravi prijatelji će stati na vašu stranu. Podržaće vas, iskreno posavetovati i reći šta zaista misli. Ako je potrebno, čuvaće vašu tajnu ako to želite.
Ako nikome ne kažete za svoj blog, ne verujem da ćete se radovati svom uapehu kao da ste nekom rekli. Koliko god mi svi imali svoje drage čitaoce, koji nas podržavaju i bodre, zaista je jako lepo i važno da se nekome pohvalimo i sa nekim podelimo svoju radost. Priznaćete, kada vam se nešto lepo dogodi, jel da da je uvek još lepše ako se nekome ispriča?
Još jedna stvar, ako kažemo prijateljima za blog, pretpostavlja se sa će oni iščitati svaki naš objavljeni post. Samim tim, na blogu se ne mogu naći naše tajne, koje ne bismo podelili ni sa kim koga lično poznajemo. U redu je da najbolji prijatelji znaju naše tajne, ali je isto tako i u redu da neke sačuvamo samo za sebe.
. . .
Uh, sada sam zbunjena. Svaka od dve moguće opcije za sobom vuče dobre i loše strane. Za koju god da se odlučimo opciju, moramo biti spremni na prednosti, ali i 'rizike' koje ta odluka donosi.
Za moj blog zna moja najbolja drugarica i porodica. Niko više. Moja najbolja drugarica čita svaki moj post i uvek me podržava. Zahvalna sam joj na tome od srca i nimalo se ne kajem što sam joj rekla za svoj blog. ♡
Uskoro idem na ekskurziju i planirala sam da tamo saopštim još par dobrih drugarica da imam blog, ali sam ipak u dilemi.
Mislim da je za sada najbolje da ostane na tome da od društva zna samo moja najbolja drugarica. : )
Mislite li da je bolje reći drugima za blog ili ćutati?
Ko sve zna za vaš blog?
















































