Posmatrajući ljude oko sebe

00:02

Još jedan dan u kome koristim javni prevoz. U autobusu sam sa gomilom ljudi. U autobusu kroz koji je prošlo hiljadu različitih lica. Na sedištu na kome su sedeli mnogi. Stojim kraj prozora prekrivenog kapljicama kiše i zagledana sam u tačke izvan vozila u kome se nalazim. Teško mi je da razaznam objekte, jer je prozor ipak previše zamagljen i mokar. Odlučujem da okrenem glavu i posvetim se prizoru oko mene. Ljudi. Mnogo glava koje vidim prvi put, vetovatno sad i nikad više. Baka sa drvenim štapom sedi kraj trudnice. Čovek sa vunenom kapom zatvara prozor, a blizu njega jedno malo dete pokušava da ne padne, oblažući svojim sitnim šakama sivu hladnu šipku. Posmatram ih tako, i uviđam koliko su različiti. Svako ima svoju priču, svoj život. Jedno nam je samo zajedničko, a to je da se nalazimo u istom autobusu. A posle, kada svako na svojoj stanici napusti isti, zapućuje se na ciljanu destinaciju, meni trenutno nepoznatu i daleku.


Ušla sam u školu. U učionicu. Prolaze časovi, a evo i poslednji se bliži kraju. Posmatram sneno svoje odeljenje. Posmatram razrednu za katedrom, a pre nje svaku profesorku koja je danas držala kredu pritisnutu na dobro poznatu zelenu tablu. Razmišljam o svima njima. Tu smo zajedno, na časovima i predavanjima, učestvujemo u zajedničkim aktivnistima. Ali različiti smo. Ne nadamo se istom, ne maštamo o istom. Želimo drugačije, i razmišljamo drugačije. Jednog dana, kada poslednji put pređemo preko praga te ostarele učionice, svako će se zaputiti tamo gde misli da treba, nastaviće svojim putem, i pokazati koliko je drugačiji od ostalih.


Sedim na kamenom zidiću na Kalemegdanu i divim se Dunavu koji protiče podamnom. Taj pogled me smiruje i opušta. Osvrćem se oko sebe. Nisam jedina kojoj prizor reke koja teče metrima ispod prija. Ljudi su oko mene. Mladić i devojka zaljubljeno se drže za ruke. Kokice ispadaju iz punih šaka dece, a obrazi su im itekako naduveni od količine koja je u ustima. Prođe i pokoji bicikl, iako nije obeležena posebna staza. Kolica za bebe se lagano kreću, pod kontrolom jedne majke, a iz nih izviruje sitna glavica koja, baš kao i ja, posmatra svet oko sebe. Pitam se kako svi oni, koji su se zatekli na mestu na kojem sam trenutno, razmišljaju. Šta misle o danšnjem danu, vremenu, zracima Sunca? Da li uživaju na ovom predivnom šetalištu, opasanom tvrđavama? Da li vide lepotu koju i ja vidim, a sakrivena je u, recimo, kamenu postavljenom baš tu pre mnogo vekova?


Volim da posmatram ljude, u autobusu, školi, šetalitu, prodavnici, bazenu, na ulici... Volim da razmišljam o njima i njihovim životima, osmišljavajući im priče. Ne znam kako koja zapravo glasi, ali zabavlja me da svima dodeljujem lepe osobine, i srećne živote. Ne znam gde su se uputili, ali mi je lepo da mislim o tome.
 A možda i jeste sva čar zapravo što ne znam, što ne znamo jedni druge tako dobro. Možda baš zato volimo da se međusobno posmatramo, maštajući i zamišljajući... Mnogo je ljudi koje svakodnevno ugledam, mnogo onih koje sretnem po prvi put, koji prođu pored mene.
Ljudi su različiti, a mi nikoga ne poznajemo dovoljno dobro. Pa čak i kada mislimo da nam je nešto sasvim znano, a ono se ispostavi suprotno. Zato, ne osuđujte ljude na prvi pogled. Ne dozvolite tom prvom utisku da preovlada. Pružite ljudima šansu, upoznajte ih. Ne donosite peruranjene zaključke, zasnovane samo na onome što ste ugledali. Ipak ne znate koja je druga strana priče. Nekada nije sve onako kako se na prvu loptu čini, a vi nemojte biti površni. Dokažite da vredi biti čovek i posmatrati svet oko sebe.


O čemu vi mislite dok posmatrate ljude?


You Might Also Like

32 komentara

  1. Malo je reći da sam ostala teksta nakon ovakvog posta. Predivno napisano, zaista!
    Takođe sam osoba koju usrećuje posmatranje okoline i sanjaranje o potencijalnim životnim pričama. Zaista je lepo stvarati taj mali svet u glavi. :) <3

    Introverted dreamer

    ОдговориИзбриши
  2. Ana pa ti si me i ovaj put zaista oduvala! Jako mi se dopada ova tema. Ja sam istu pisala kao pismeni rad, (doduse ne sebi vec jednom svom drugu) tako da osim sto si me jako dirnula ovim postom, podsetila si me na delo koje sam već pisala i naterala me da razmišljam. Zaista predivno napisano. Nazalost, danas je malo ljudi poput tebe, koji u drugima vide pozitivno, a trude se da ono drugo ne primete. Ljudi su danas jako tmurni, te se ja ne trudim da ubedim sebe u to da su dobri, ali u toku mog razmisljanja uvek se dodirnem teme kako bih mogla da ih promenim...Jos jednom, odlican post.

    Gotičarka

    ОдговориИзбриши
  3. Tako kada izađem sa drugaricama desi se da se zabuljim u prolaznnike,i da ih pitam koja je njihova priča ako imaju neku..a znam da imaju,jer svi imamo neke davno zaboravljene ili neispričane priče. Oduševila si me,i pgoodila si me,majke mi...znaš rečima da 'uništiš' čoveka na pozitivan način!
    Natalija's Beauty Corner

    ОдговориИзбриши
  4. Zaista čaroban post,svaki komentar bi bio suvišan ❤😚!Divno draga, još jednom si dokazala zašto si mnogima uzor ❤!

    ОдговориИзбриши
  5. prelepo,ali zaista,prelepo. Ostala sam bez teksta citajuci ovo. Podsetila si me na Sibil iz romana "Savrsen komsija" i ona isto tako posmatra ljude i smislja zivotne price istih. Samo nastavi sa ovakvim postovima,odlicni su :)

    The Boho Diary

    ОдговориИзбриши
  6. Ovo je, zaista, nešto fenomenalno. Sve pohvale i kapa dole za ovaj post. Zaista si to tako lijepo napisala i moram da se složim sa tobom u vezi toga da je to naše nepoznanstvo najveći pokretač želje da se upoznajemo. Obožavam da upoznajem ljude i da pričam sa njima. To me inspiriše i opušta :)

    Moj mali kutak

    ОдговориИзбриши
  7. Poslije svakog tvog posta ostanem bez teksta, ali ovaj je bio jedan od najboljih. Takođe obožavam da posmatram ljude, pitam se kakav je njihov život i gdje su se uputili. Obožavam tvoj blog. :)


    Anja's world 

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. 'Poslije svakog tvog posta ostanem bez teksta, ali ovaj je bio jedan od najboljih' neizmerno mnogo znači. Hvalaaa ♥

      Избриши
  8. Ovo je tako predivno napisano da sam ostala bez reči! :) Pre sam u školi posmatrala ko je šta obukao i kako je ukombinovao, a sada ponekad posmatram ljude i razmišljam o tome gde su bili i gde idu. Recimo, jednog dana sam bila ispred jednog butika i vlasnik je otišao. Posle nekoliko trenutaka su se pojavile dve osobe koje su htele da uđu, ali je bilo zaključano. Nisu se dugo zadržali. Onda posle minuta, taj isti vlasnik koji je otišao se vratio i ponovo otvorio svoj butik. Ono što mi je najzanimljivije jeste to što su sigurno prošli jedno pored drugog ne znajući da je on vlasnik, a oni kupci koji su malopre svratili kod njega.

    The Fashion Spell | Instagram

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Divna priča, hvala ti što si je podelila sa mnom. I hvala na predivnom komentaru! ♥

      Избриши
  9. Ja sam naprosto oduševljena ovim tvojim postom. Predivno si sve napisala. I ja se mnogo puta zamislim i pokušavam da u sebi stvorim neku priču o ljudima koje posmatram. Nekada mislim ko zna šta su oni proživeli kroz svoj život, kakve im sada misli prolaze kroz glave. Tada odlutam i odvojim se o sveta. Počinjem da mislim da su moji problemi ništa naspram nekih većih problema. Samo pomislim kada zatvorim oči, neko provede ceo život tako u tami ne viđeći nijedan zračak Sunca, kada sednem pomislim da neko ceo svoj život provodi tako sedeći zato što ne može da prohoda i šeta se slobodno. Ili pak pomislim šta se krije iza tog lažnog osmeha. Ana, zaista si me dirnula ovik postom i naterala da razmišljam malo dublje.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Mniogo mi je drago ako sam zaista tako delovala na tebe. Hvala na prelepom komentaru, ulepšao mi je dan ♥

      Избриши
  10. Jedan od najdivnijih postova koji sam pročitala. I ja često se zagledam u ljude na času i razmišljam šta su sve radili ili nešto u tom smislu. Predivan post i zaista si me podstakla da razmišljam dublje. ♥

    Die with memories,not dreams

    ОдговориИзбриши
  11. prelepo, prelepo, prelepo!
    hvala ti na ovom postu, nadam se da ćeš nam opet nešto ovakvo priuštiti :)
    i zaista, čar i jeste u tome što ne znamo gde svi oni idu, šta im se dešava, o čemu razmišljaju..
    p.s. omiljeno mesto za razmišljanje - Kalemegdan! <3

    Girly world

    ОдговориИзбриши
  12. Ne znam zašto, ali plačem, uspjela si me rasplakati!
    I sama se vozim javnim prijevozom više puta dnevno, i volim proučavati druge ljude, pogotovo one starije, zamišljati samo koliko su oni stvari proživjeli u životu, ne znam, sama činjenica da svako od nas ima neku životnu priču...

    Neobičan blog s svakvim postova, od testiranja DIY projekata, do nekih sketch postova: Marina's place :)

    ОдговориИзбриши
  13. Ti Ana znas kakvo misljenje ja imam o tebi. :) Jednostavno, ti si meni inspiracija i jedna si od najboljih blogerki ikada, ako ne i najbolja. :) Hvala ti za divno misljenje o mom blogu. Sigurno se sjecas kada smo razgovarale na Instagramu. :) Od tada, stvorila sam jos autenticniji izgled svog bloga. Hvala ti. :)

    ОдговориИзбриши
  14. Presuper post! Jako originalno

    http://seemylife1.blogspot.ba/

    ОдговориИзбриши
  15. Draga moja Anice. Ovaj post je jako privlačljiv kod mene i u ovom postu mogu da pronađem sebe. Ta slika sa gradom, a i ostale su divne slike. Jako mi se dopadaju i originalne su. Mnogo pozdrava od Ade.

    adafashioncorner1.blogspot.com

    ОдговориИзбриши
  16. Zapanjena sam tvojoj lepoti rečnika. Ti si stvarno jedan nadareni pisac koji možeš sve. Jako si mi draga i jako divna osoba. Ovaj tekst je za 100 a ne za 10. :* :* :*

    ОдговориИзбриши